Zašto kitimo jelku za Novu godinu?

Povezane objave

• Zdravstveni benefiti smijeha 25/10
• Kako i kada je nastala nula? 05/07
• Kako da što kraće čekate u redu? 26/05

Novogodišnje i božićne praznike ne možemo da zamislimo bez jelke i brojnih ukrasa, ali da li znate kako je ova tradicija nastala?

Jelka je simbol novogodišnjih praznika. Danas, izbor je ogroman, pa od onih prirodnih sa ili bez busena, možemo da nabavimo i vještačke koje liče na prave. Uz to, sve je veći trend pravljenja jelki od raznih materijala (čaša, papira, svjećica i sl).

Uz sve to, jelka predstavlja i mjesto gdje Djeda Mraz ostavlja poklone u ponoć za Božić, odnosno Novu godinu (ova tradicija zavisi od naroda do naroda).

Istorija kićenja noovgodišnje jelke

Tradicija unošenja zimzelenog granja u kuću ili postavljanja ukrasa ispred kuće, potiče od davnina. Samo se ranije najčešće obležavao dan zimske kratkodnevnice. Zelene grane su bile podsjetnik da je zima prolazna i da će je smijeniti proljeće.

Iz perioda, kada se hrišćanstvo još borilo za dominaciju, kao glavne religije u Evropi, potiče i priča o svetom Bonifaciju, poznatom i kao Bonifacije misionar, apostol Nijemaca.

On je živio u 7-om vijeku na prostoru Njemačke. Da bi se obračunao sa paganskim vjerovanjima, Svrti Bonifacije je riješio da posiječe hrast, sveto drvo Tora, vrhovnog germanskog božanstva, odnosno slovenskog i srpskog Peruna.

Iz korijena posečenog drveta, nikla je čudom mlada jela i Sv. Bonifacije je objavio da će jelka biti simbol hrišćanske vjere.

Ko je prvi okitio jelku?

Postoje dvije verzije koje se bore za primat ko je i gdje prvi put unio drvo u kuću i okitio ga za praznik posvećen Hristu. Prema prvoj, to je bio Martin Luter.

On je izašo da prošeta po šumi, jedne predivne, vedre zimske noći. Grane četinara su bile prekrivene snijegom, piše u njemačkoj priči, svjetlucale su obasjane mesečenom stvarajući prelijepi prizor. Luter je odmah odlučio da isiječe drvo, odnese ga kući, ukrasi svijećama i da na taj način pokuša da u svoj dom prenese ljepotu, koju je doživio.

Po drugoj priči, tradicija kićenja četinara je nastala zahvaljujući trgovačkim esnafima iz Letonije, Litvanije i Estonije. Tu su se naselili potomci tevtonskih vitezova i u svojim gradskim kućama su kitili božićna drva.

Poslije izvjesnog vremena , iznosili bi ih na gradski trg, da bi ih vidjele i njihove porodice. Dolazilo je do spontanih okupljanja, mladi su pjevali i veseli se oko ukrašenog drveća. Posljednjeg dana svečanosti, bila su spaljena.

Ova tradicija se od 15 .i 16. vijeka proširila gotovo po cijeloj Evropi.

Albert, njemački princ, oženjen čuvenom engleskom kraljicom Viktorijom, okitio je prvu jelku u Engleskoj sredinom 19-og vijeka. O tome su pisale novine, ljudima se to dopalo i tako je relativno kasno, u odnosu na centralnu Evropu, krenula tradicija kićenja jelki za Božić i u Velikoj Britaniji.

Naravno, masovno se ovaj običaj proširio tek u USA i poprimio oblik velikog biznisa.

Prve jelke su, po priči, prodate oko 1850 u Njujorku i tradicija se gotovo stihijski proširila ne samo Amerikom, nego i svetom.