Koliko je stara igračka jo-jo?

Povezane objave

• Nada kao snažan izvor uspjeha 24/07
• Kako je nastala pegla? 04/07
• Preminuo je Stiven Hoking 14/03

Jo-jo je drevna igračka, ali koliko je stara i odakle potiče ne može se tačno dokazati. Međutim, postoje neki istorijski podaci koji bi mogli pomoći u otkrivanju ovih detalja.

Postoji nekoliko istorijskih zapisa koji su sačuvani, a u kojima se nalazi nekoliko detalja veznih za ovu igračku, jer ljudi u prošlosti nisu smatrali da bi bilo vrijedno pisati o jo-jo-u.

Postoje neka uvjerenja da je jo-jo nastao u Grčkoj, ali da je prvenstveno nastao kao oružje za lov. Djeluje kao da jo-jo ne može biti efikasno oruđe za lov, mada su ljudi kroz istoriju bili ubijeđeni da je prva namjena jo-jo-a bila da se koristi kao oružje.

Slijedeće vjerovanje jeste da je jo-jo nastao oko 1.000. godine prije naše ere, ali ne u Grčkoj nego u Kini. Ne postoje dokumenti ili bilo kakva druga svjedočanstva, ali vjeruje se da je diabolo – igačka koje veoma liči na jo-jo – nastao u Kini, pa se zbog toga kao geografsko porijeklo, prema nekim uvjerenjima, igračke jo-jo navodi Kina.

Jo-jo povezuju i sa Filipinima. Naime, tvrdi se da je riječ “jo-jo” potekla od riječi “doći” koja se na drevnoj verziji tagalog jezika na Filipinima slično kaže.

Prema nekim istorijskim dokumentima u kojima se pominje jo-jo, može se zaključiti da je nastao 500. godina prije naše ere u Grčkoj. Istoričari, zbog toga, smatraju da su Grci izumjeli jo-jo. Smatra se i da je jo-jo korišćen za namotavanje niti i kačenje zastora, ali ipak postoji jedan crtež na kojem je prikazan dječak koji se igra sa jo-jo-om, čime je osnažena teza da je to ipak igračka i da joj je to bila prvobitna namjena i kroz istoriju.

Jo-jo je svoju popularnost u Evropi stekao krajem 18. vijeka, kada je, kako smatraju istoričari, došao iz Indije. Koristili su ga mnogi poznati ljudi, francusko plemstvo, a prije svega odrasle osobe koje su ga nazivale “bandalor” ili “kviz“.

Švedski prosvjetiteljski pisac Johan Henrik Kelgren je u svojoj pjesmi “Dumboms leverne” pominjao jo-jo kao joujou de Normandie. On je tada koristio francusku riječ joujou (žu-žu) koja je, vjerovatno, potiče od riječi joeur, što na francuskom znači igrati. A sve ovo se dešava 170 godina prije nego što je, navodno, ova riječ uvezena sa Filipina.