Umberto Eko je italijanski pisac, filozof, estetičar, teoretičar književnosti, istoričar srednjeg vijeka. Rođen je 5. januara 1932. godine u Aleksandriji, Pijemont. Poznat je po svojim romanima i esejističkim djelima. Njegovi najpoznatiji romani su: “Ime ruže”, “Fukoovo klatno”, “Baudolino”, “Praško groblje” i drugi. Za roman “Ime ruže” dobio je Premio Strega 1981.

Pogledajte neke od njegovih najzanimljivijih izreka.

Citati i izreke – Umberto Eko

Došao sam do uvjerenja da je cio svijet jedna zagonetka, u osnovi bezopasna, koju smo umrsili svojim glupim pokušajima da je razriješimo pretpostavljajući da je zasnovana na nekoj velikoj istini.

Ludaci i djeca uvijek govore istinu.

Ne možeš pobjeći od beskraja, bjekstvom u neki drugi beskraj, ne možeš pobjeći od istovjetnog obmanjujući se da možeš da pronadeš različito.

Nije svaka istina za svačije uši.

Imamo ograničenje, vrlo obeshrabrujuće, ponižavajuće, a to je smrt.

Pišem ono što pišem.

Ništa više uplašenom čovjeku ne daje hrabrost kao tuđi strah.

San je pismo, a mnoga pisma nisu ništa drugo nego snovi.

Prevođenje je umijeće upropaštavanja.

Kada čovjek prestane vjerovati u Boga, to ne znači da je prestao vjerovati u bilo šta. On onda vjeruje u svašta.

U fašizmu ne postoji borba za život, naprotiv, život se živi samo zbog borbe. Zbog toga, pacifizam je kolaboracija sa neprijateljem.

Kada ujutro vežem kravatu, čini mi se da donosim ideološku odluku.