Petar II Petrović Njegoš (1813-1851) bio je duhovni i svjetovni vladar Crne Gore, kao i pjesnik i filozof. Kada je kršten, dobio je ime Rafael, međutim zvao se Radivoj, dok su ga svi najčešće oslovljavali sa Rade. Petar Petrović je Njegoševo kaluđersko ime, kojim se najčešće i potpisivao, ali je bio poznat u narodu kao vladika Rade. Njegovo najpoznatije djelo je „Gorski vijenac“, koja se smatra za remek-djelo srpske i južnoslovenske književnosti, zatim „Luča mikrokozma“, „Ogledalo srpsko“ i „Lažni car Šćepan Mali“.

Pogledajte neke od njegovih najzanimljivijih izreka.

Citati i izreke – Petar II Petrović Njegoš

U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci!

Ćud je ženska smiješna rabota! Ne zna žena ko je kakve vjere; stotinu će promijenit vjerah da učini što joj srce žudi.

Strah životu kalja obraz često. Ko na brdo, ak i malo, stoji više vidi no onaj pod brdom.

Tvrd je orah voćka čudnovata, ne slomi ga, al’ zube polomi.

Oči zbore što im veli srce.

Samoobmana je ubitačna i za ljude i za narode.

Svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka.

Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom..

Vuk na ovcu svoje pravo ima ka tiranin na slaba čovjeka; al tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava, to je ljudska dužnost najsvjetlija!

Lipo, ljepo, lepo i lijepo, bilo, bjelo, belo i bijelo-listići su jednoga cvijeta, u pupolj se jedan odnjihali.

Budale su s očima slijepe.

Vječna zublja vječne pomrčine nit dogori niti svjetlost gubi.