Srpske narodne poslovice i izreke nastajale su vijekovima i zahvaljujući prije svega Vuku Karadžiću, veliki broj njih ostao je zabilježen i zapisan kao kulturno nasljeđe našeg naroda.

“Srpske narodne poslovice i druge kao i one u običaj uzete riječi” je Vukovo djelo koje je objavljivano 1836. i 1849. godine. Nastalo je kao plod vrlo temeljnog rada, tako da je svaka naredna objava ovog tipa predstavljala ništa drugo do malu dopunu već postojeće Vukove zbirke narodnih poslovica.

Srpske narodne poslovice i izreke

Ako drugog poštuješ za sebe ne brini.

Ako dugo žive skupa, životinje se zavole, a ljudi se zamrze.

Ako mi ne možeš pomoći, nemoj mi odmagati.

Ako ne počneš, nećeš ni završiti

Ako neće zlo od tebe, bježi ti od zla.

Ako želiš jezgro, slomi ljusku.

Ako želiš izgubiti prijatelja, posudi mu novac.

Ako ih ne možeš pobijediti pridruži im se.

Ako kantar ne valja, ti budi ispravan.

Bez alata nema ni zanata.

Bivši prijatelj je gori nego neprijatelj.

Blago onom ko se tuđom štetom opameti, a teško onom koji svojom mora

Blago onome ko zna da ne zna, a hoće da zna.

Bogata je teško darovati, sita gosta još teže častiti.

Bolje ikad nego nikad.

Bolje je u kolibi pjevati nego u dvoru plakati.

Bolje suv hljeb s poštenjem nego kolač s nepoštenjem.

Bolje vrabac u ruci, nego golub na grani.

Bog je spor, ali dostižan.

Bol se savlada strpljivošću.

Brat je mio ma koje vjere bio.

Vrijeme je najveći gospodar.

Vuk dlaku mijenja, ali ćudi nikada.

Vatra i voda su dobre sluge, ali zli gospodari.

Veselo srce pola zdravlja

Više je ljudi pomrlo od jela i pića nego od gladi i žeđi.

Vrijeme donese sve ko ga dočekati umije.

Gdje je sloga tu je i pobjeda.

Gdje je mnogo priče malo je rada.

Gvožđe se kuje dok je vruće.

Gdje je cvijet, tu je i med.

Gladnog ne tješi, već nahrani.

Gospodskom smijehu i vedru nebu ne valja vjerovati, jer se začas promijeni.

Gvožđe reže i drvo i kamen, ali i njega rđa jede.

Gladan pas i na gazdu laje.

Glad je najbolji kuvar.

Da je steći ko što reći, svi bi bogati bili.

Da ga zemlja ne vuče sebi, poletio bi.

Dobra žena praznu kuću čini da je puna.

Danas u zlatu, sutra u blatu.

Dva loša ubiše Miloša.

Dva puta mjeri, a treći kroj.

Dok je raje i muka, biće i hajduka.

Dragom često opraštaj, sebi nikad.

Drvo bez grane i čovjek bez mane – ne mogu biti.

Drži se novog puta i starog prijatelja.

Dobar glas daleko ide, a zao još dalje.

Dobrom čovjeku sve dobro stoji.

Đe brat brata ne voli, tu nema sreće.

Đe dosta ruka pregne, radnja je brzo završena

Đe je sreća, tu je i nesreća.

Đe nije žene, tu nije ni kuće.

Đe nije mačke, tu miševi kolo vode.

Đe će kruška no pod krušku.

Ekser drži potkov, potkov konja, konj junaka, junak grad, a grad zemlju.

E, džaba ga, vala, bilo!

Eto mene, eto vas, eto vama rat sa Turcima.

Žalost i radost se poznaju čovjeku po licu.

Ženiti se mlad – prerano je, a star – prekasno je.

Žensko je oružje jezik.

Živ bio,srećan bio,kud god hodio!

Živi ko riba na suvom.

Živ mi i zdrav bio!

Ženi je najslađi zalogaj – muško srce.

Ženska ljepota je njeno oružje.

Žive ko pas i mačka.

Za zlato rđa ne prijanja.

Zaklela se zemlja raju da se svake tajne znaju.

Zima ujeda bez zuba

Zlo brzo dođe, a polako prođe.

Zlo je ko ne zna a učiti se ne da.

Zavadio bi dva oka u glavi.

Ispod Mire sto đavola vire.

Istjeruje mak na konac.

Istina uvijek najviše boli.

Iver ne pada daleko od klade.

Iz prazne kuće i miševi bježe.

Inat je zao zanat.

I zid ima uši, i plot ima oči.

I jedan je neprijatelj mnogo, a sto je prijatelja malo.

I sunce prolazi kroz kaljava mjesta ali se ne okalja.

Jednog gleda dvojica se nadaju.

Jeftina roba prazni kasu.

Jezik kosti nema, ali kosti lomi.

Jedno krivo drvo cio tovar raspe.

Jezik je više glava posjeko nego sablja.

Jabuka koja dockan sazri dugo stoji.

Kad mator pas laje, valja vidjeti šta je.

Kad mi ne možeš pomoći, nemoj mi odmagati

Kad najviše grmi, najmanje kiše pada.

Kad se slože i slabi su jaki.

Kad čovjek tone i za vrelo gvožđe se hvata.

Ko brzo sudi, brzo se i kaje.

Ko pjeva, zlo ne misli.

Ko se ne muči u mladosti, kuku mu u starosti.

Ko čeka i dočeka.

Ko laže za tebe, lagaće i protiv tebe.

Ko ne čuva tuđe, neće imati ni svoje.

Ko pita ne skita.

Ko želi da pjeva, uvijek će naći pjesmu.

Ko je mnogo patio, mnogo je i zapamtio.

Ko jedanput slaže, drugi put mu se ne vjeruje iako istinu kaže.

Ko visoko leti, nisko pada.

Ko dva zeca vije, ne ulovi nijednog.

Ko drugome jamu kopa, sam će u nju pasti.

Koliko ljudi toliko ćudi.

Krv nije voda.

Koliko je nizbrdica onoliko je uzbrdica.

Laje ko pas na zvijezde.

Lako je zdravome bolesnoga savjetovati.

Lakše je skuvati gvožđe nego savladati ženinu tvrdoglavost.

Lako je iza šest volova gurati plug.

Lako ti je plitku vodu zamutiti i budalu naljutiti.

Ludi boj biju, a mudri vino piju.

Ljubav prema otadžbini ne zna za tuđe granice.

Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.

Ljubav je puna meda i jeda.

Ljubav dugo trpi.

Ljubav je lijepa ali slijepa.

Ljubav nema godina: ona se uvijek rađa.

Malena je ptica prepelica, al umori konja i junaka.

Mi o vuku, a vuk na vrata.

Mnogo znati, znači prije vremena ostariti.

Mlati rukom, ko kobila repom.

Mnogi ljudi su kao satovi: pokazuju jedno vrijeme, a otkucavaju drugo.

Mladost – radost.

Na jeziku med, a u srcu jed.

Na mlađima svijet ostaje.

Na muci se poznaju junaci.

Ne trči, ko ždrijebe, pred rudu.

Nevolja svačemu čovjeka nauči.

Nesta blaga, nesta prijatelja.

Ne guraj nos u tuđa posla.

Ne laje kuja radi sela, nego radi sebe.

Ne stoji kuća na zemlji, nego na ženi.

Najviše se vole ljudi koji imaju iste vrline, najviše se mrze koji imaju iste mane.

Najgore je kad padneš u njenim očima.

Ne boj se onoga kome nisi dobro učinio.

Nije zlato sve što sija.

Nikad zao na gorega neće.

Ništa nije ljepše od osmijeha zaljubljene žene.

Njiva hoće motiku, a ne molitvu.

Njegova je riječ i prva i posljednja.

Njemu i Bog gleda kroz prste.

Njegova kokoška vrijedi više nego nečiji soko.

Njega ni metak neće.

Njega može da voli samo rođena majka.

Od Svetog Ilije, sunce sve milije.

Oteto – prokleto.

Otišao da mu vide noge put.

Obilazi ko kiša oko Kragujevca.

Obećanje, ludom radovanje.

Od inata nema goreg zanata.

Pametna glava – stotinu ruku.

Pošten manje obeća, nego što učini.

Pošto se napiješ vode, ne muti izvor za sobom.

Prav se smije, a kriv se krije.

Preveo ga žednog preko vode.

Prijatelj je najbolja imovina u životu.

Pametni ljudi uče se na tuđim greškama, budale na vlastitim.

Priča sebi u bradu.

Ptica po perju, a čovjek se po besjedi poznaje.

Ravnodušnost je najbolji način u brigama.

Riječ “sutra” je izmišljena za djecu i za neodlučne ljude.

Riječi su kao pčele, one su istovremeno i med i žaoka.

Riba ribi grize rep.

Ribe se love udicom, a ljudi riječima.

Ruka ruku mije.

S kim si takav si.

Svaka je šala pola istine.

Svaka ptica svome jatu leti.

Sirotinjo, i Bogu si teška.

Sto ljudi, sto ćudi.

Starost je bolest od koje svako umire.

Svaki je početak težak.

Svako je svoje kovač svoje sreće.

Svuda pođi, kući dođi.

Tjerao zeca pa istjerao vuka.

Takav je čovjek, samo onima najviše zavidi kojima najviše duguje.

Teško nogama pod ludom glavom.

Tiha voda brijeg roni.

Tuđe je slađe.

Traži hljeba preko pogače.

Ćutanje zlata vrijedi.

Ćuti i pokri se ušima.

Ćuti,da ne urekne zlo!

U kolo kad hoćeš, iz kola kad puste.

U sreću se uzda lud, a pametan u svoj trud.

Um caruje, a snaga klade valja.

U vinu je istina.

U gladnim očima svaki je komad mali.

Uzdaj se u se i u svoje kljuse.

Fale mu dva kraja i sredina.

Fali mu jedna daska u glavi.

Fabrika je košnica sa mnogo trutova.

Hoćeš li da te svi mrze, reci svakome ko je ko.

Hoće hljeba bez motike.

Hrabre sreća prati!

Hajduke narod cijeni, ali za njima u goru neće.

Hvali ga ko Ciganin konja

Hoće vatru koja ne peče.

Hartija i ćuprija trpe sve.

Hvata zmije tuđim rukama.

Hrabrima sreća dodaje ruku.

Cvijet je najljepši dok je neubran.

Car daleko, a Bog visoko.

Cijelom svijetu ne možeš ugoditi!

Čist račun, duga ljubav.

Čovjek bez slobode, k’o riba bez vode.

Čuvaj se tihe vode i psa koji ćuti.

Čaša iza čaše, a iza čaše istina.

Čega se mudar stidi, tim se lud ponosi.

Čini dobro, dobrome se nadaj, čini loše, još gorem se nadaj.

Čovjek želi da je od svakoga bolji, a od sina da je gori.

Čovjek je tvrđi od kamena, a slabiji od jajeta.

Čovjek se do smrti uči.

Čega je srce puno, toga i jezik.

Često malena varnica veliku vatru užeže.

Čistoća je pola zdravlja.

Džabe je i sirće slatko.

Džak soli treba pojesti sa čovjekom, da bi ga dobro upoznao.

Džin na staklenim nogama.

Džaba ti svila i kadifa.

Džaba ti supa kad je slana.

Džabe mu je, da dubi na glavi.

Šta ko misli, o onom i sanja.

Što je brzo to je kuso

Što srce ne zapazi to ni oči ne vide.

Što se hoće to se može.

Što više sile, više i zla.

Što više ljubavi vraćaš, više ćeš i primiti.

Što je svačije, to je ničije.

Šolju mlijeka pa u krevet.

Šta vrijedi znanje bez radnje.

Što ljudi imaju više, to više žele.

Što ne ide od srca, ne ide ni k srcu.

Šuplju glavu i vjetar nosi.