Meša Selimović je bio jugoslovenski pisac, jedan od najznačajnijih u novijoj istoriji. Svoja djela napisao je u drugoj polovini 20. vijeka. Iako je imao muslimansko porijeklo sebe je smatrao srpski piscem.
Rođen u istaknutoj bosanskoj porodici 26. aprila 1910. godine u Tuzli. Preminuo je u Beogradu 11. jula 1982. godine. Neka od njegovih najznačajnijih i najpoznatijih djela su: roman “Derviš i smrt“, objavljen 1966. godine, roman “Tvrđava”, kao i autobiografija “Sjećanja”.

Pročitajte neke od njegovih najzanimljivijih citata.

Citati i izreke – Meša Selimović

Nesreća je kao vatra, istopi sve osim zlata.

Čovjek doduše najčešće govori radi sebe, ali mora da osjeti odjek svojih riječi.

Kad ubijaju bez krivice, možda i puštaju bez opravdanja.

Samo Bog zna svačiju krivicu. Ljudi ne znaju.

Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav. Bolje je otići.

Uvijek svi znaju za nesreću i zlo, samo dobro ostaje skriveno.

Razuman se hrani da živi, a lud živi samo da se hrani i goji.

Čovjek se navikne na svaki smrad.

Čovjekova nada je jača od iskustva, ne može je pokolebati tuđi neuspjeh.

U čemu je pobožnost, ako nema iskušenja koja se savladaju?

Kad bi Bog kažnjavao za svako učinjeno zlo, ne bi na zemlji ostalo ni jedno živo biće.

Više je štete naneseno životu zbog sprečavanja grijeha, nego zbog grijeha.

Moral je zamisao, a život je ono što biva.

Za laž za koju se ne zna, kojom se nesvjesno vara, niko nije kriv.

Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog.

Kad vidiš da mlad čovjek stremi u nebo, uhvati ga za nogu i svuci na zemlju.

Nezadovoljstvo je kao zvijer, nemoćna kad se rodi, strašna kad ojača.

Naši ljudi žive mirno, a stradaju naglo.