Kobi Brajant je jedan od najboljih košarkaša ikada. Rođen je 23. avgusta 1978. godine u Filadelfiji. Drži treće mjesto u sveukupnim osvojenim poenima tokom karijere. Osvojio je 5 NBA Prvenstva, proglašen je najvrednijim igračem NBA lige 2005. godine i važi za jednu od najpoznatijih sportista NBA lige na svijetu. Kobi Brajant je postao najmađi košarkaš u istoriji lige koji je postigao 30000 poena.

On je najbolji strijelac u istoriji Lejkersa, a ovo su njegove najbolje izreke do sad.

Citati i izreke – Kobi Brajant

Ono što ljudi vide terenu nisam ja, već druga strana mene.

Jedna stvar koju morate da znate o meni je da nemam filter kada su u pitanju mišljenja. Zaista nemam problem da iskažem tačno ono što mislim o nekoj osobi.

Najvažnija stvar je potruditi se da inspirišete ljude kako bi bili najbolji u onome čime se bave.

Skoncentrišem se na jednu i jedinu stvar – a ta stvar je da osvojim što više prvenstava što mogu.

Ja sam ovdje, ja ne idem nigdje. Bez obzira na težinu povrede – osim ako je potpuno onesposobljavajuća – biću isti igrač koji sam i oduvijek bio. Pronaćiću način da to uradim. Načiniću neke prepravke, neke promjene, ali ja i dalje dolazim.

Sumnjam u sebe. Imam nesigurnosti. Imam strah od neuspjeha. Dešavaju se noći kada dođem u arenu i pomislim: “Leđa me bole, koljena me bole, stopala me bole i ne mogu da nastavim, samo bih htio da odmorim malo.” Svi mi sumnjamo u sebe, to je neosporivo, međutim to ne znači da se treba predati tim sumnjama. Treba ih prihvatiti.

Ne mogu da se povežem sa lijenim ljudima. Ne pričamo isti jezik. Ne razumijem ih, niti želim da ih razumijem.

Ne želim da budem sljedeći Majkl Džordan, ja želim da budem isključivo Kobi Brajant.

Uradiću sve što je potrebno kako bi pobijedili na utakmici, bilo da to uključuje sjedenje na klupi dok mašem peškirom, dodavanje čaše vode svom saigraču ili pogađanje tog pobjedničkog koša.

Izuzetno sam voljan da pobijedim i rado prihvatam izazove. Dobijanje bodova za titule i takve stvari… zvuči možda loše, mada me ne zanima kako zvuči – meni to ide od ruke. Ne predstavlja mi izazov da osvojim dovoljno bodova za titulu, jer znam da mogu.

Sve negativne stvari – pritisak, izazovi – sve su to prilike da se istaknem.

Moji roditelji su moj oslonac. I dalje su. Oni su jedina grupa koja će me podržati podjednako ako osvojim 0 bodova i ako osvojim 40.

Ako se plašiš neuspjeha, najvjerovatnije ćeš ga i doživjeti.

Najbitnija stvar je obavijestiti sve oko sebe da si tu i da si ozbiljan. Ja nisam igrač koji će se pojaviti i otići. Nisam igrač koji će ući u najbolji tim jednom ili dva puta. Ovdje sam da bih bio najbolji uvijek. Jednom sam se zavjetovao da ću postati jedan od najboljih. Tada mi je igra postala sve.

Da li si voljan da dotakneš živac čak iako ćeš u tom slučaju možda biti percepiran kao negativac? Više volim da me smatraju pobjednikom nego dobrim timskim igračem. Volio bih kad bi te dvije stvari išle zajedno ali to jednostavno nije realno. Nemam ništa zajedničko sa lijenim ljudima koji okrivljuju druge za svoj neuspjeh.