Jovan Dučić je najznačajniji pjesnik srpskog modernizma i najznačajniji liričar zlatnog doba srpske književnosti. Najveći filozof među pjesnicima i najveći poeta među filozofima, bio je najmarkantnija ličnost srpske književnosti u prvim decenijama 20. vijeka. Od njegovih proznih dijela – eseji, studije, putopisi, izdvajaju se: “Blago cara Radovana” i pjesnička pisma iz Švajcarske, Grčke, Španije itd. U srpsku poeziju unio je duh francuskog parnasizma i simbolizma. Najpoznatiji pjesnički ciklusi su “Carski soneti”, “Dubrovačke pjesme”, “Jadranski soneti”, “Sjenke po vodi”, “Duša i noć”, “Jutarnje pjesme”…

Pogledajte neke od najzanimljivijih izreka, jednog od najvećih srpskih pjesnika.

Citati i izreke – Jovan Dučić

U ljubavi, kao i u religiji, sve počiva na osjećanju i na vjerovanju u nevjerovatno.

Ljubav i moral nisu rođeni zajedno, niti se voze istim kolima: jedno je stvar Božja, a drugo pronalazak čovjekov.

Žena iskreno vjeruje da je muškarac voli samo onda kad zbog nje pati i kad u nju stalno sumnja.

Žena oprašta, ali ne zaboravlja; muškarac zaboravi i kada ne oprosti.

Svijet podnosi starca samo ako je bogat ili duhovit.

Više nam škode u životu rđavi jezici, nego rđava srca. Nikad jedan rđav čovjek nije u stanju da učini ljudima onoliko zla koliko jedan zao jezik; jer ružne riječi ostanu i kad se ogovarač zaboravi.

Zlo i nesreća ne dolaze od Boga, već od čovjeka.

Velika je nesreća kad čovjek ne zna šta hoće, a prava katastrofa kad ne zna šta može.

Neprijatelji, to su samo naši prerušeni prijatelji koje od nas dijeli samo kakav nesporazum ili predrasuda.

Čovjek se ne boji samo opasnosti koja postoji, nego još više opasnosti koju sluti; boji se i mogućeg i nemogućeg. Uobražene opasnosti su najdublje, i uobraženi neprijatelji su najkrvoločniji.

Zaljubljeni se danas očajno vole, kao što sutra mogu očajno da se omrznu, a oni se omrznu bez stvarnog povoda, kao što su se zavoljeli bez stvarnog razloga.Zaljubljeni se danas očajno vole, kao što sutra mogu očajno da se omrznu, a oni se omrznu bez stvarnog povoda, kao što su se zavoljeli bez stvarnog razloga.

Najbolji prijatelji, to su oni u čijem društvu možemo da ćutimo, a da se ipak osjećamo dobro kao i da najsrdačnije razgovaramo.

Naše mržnje škode nama, više nego našem protivniku. Govorite rđavo o nekom čovjeku pola sata – i vi ste poslije toga nesrećni i otrovni; a govorite pola sata o njemu dobro, pa čak i kad to ne zaslužuje, i bićete mirni i blaženi, čak i ponosni na ljepotu svojih osjećanja, ili bar na ljepotu svojih riječi.

Ako ljubav zavisi od naše slobodne volje, zašto ne prestanu da se vole oni koji bi htjeli da prestanu? Naprotiv, plaču od bola i robuju ljubavi, čak i oni ponosni ljudi koji inače smatraju ropstvo za najveće zlo; i rado se lišavaju zbog ljubavi nečeg čega se nikada nisu htjeli odreći; i nose svoju ljubav kao bolest i okov; i žive u strahu da ne izgube samo onog kog vole.

Tvrdice su obično veliki plašljivci. Tvrdice nisu tvrdi samo u pitanju novca, nego i u pitanju prijateljstva i dobrote. Oni su sitničari i zavidljivci; i kao što teško nekom pruže zlatnu monetu, isto su tako uzdržljivi i da drugima učine uslugu, makar i riječju. Čovjek tvrdica, to je inkarnacija ne samo jednog poroka, nego je to zbir nekoliko poroka, od kojih je njegova škrtost samo njihova najvidnija manifestacija.