Gabrijel Hose Garsija Markes je bio kolumbijski je pisac, novinar, izdavač i politički aktivista. Rođen je 6. marta 1927. godine u gradu Arakataka, u oblasti Magdalena, a umro 17. aprila 2014. godine. Garsija Markes se smatra najpoznatijim piscem magičnog realizma, žanra u kome se prepliću mitovi i magija sa realnošću svakodnevne egzistencije. Njegovo najpoznatije djelo je “Što godina samoće” koje je prodato u više od 30 miliona primjeraka. Godine 1982. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.

Pogledajte neke od njegovih najzanimljivijih izreka.

Citati i izreke – Gabrijel Garsija Markes

Volim te, ne zbog toga što si ti, već zbog toga šta sam ja kad sam pored tebe.

Samo zato što te neko ne voli onako kako bi ti želio ne znači da nisi voljen cijelim njegovim bićem.

U životu nije važno ono što vam se dogodi nego ono čega se sjećate i način na koji to pamtite.

Ne plači zato što se završilo. Raduj se zato što se dogodilo.

Ni jedna osoba ne zaslužuje tvoje suze, a ona koja ih zaslužuje neće te nikada rasplakati.

Čovjek ima pravo da gleda drugog odozgo, jedino kada treba da mu pomogne da se uspravi.

Pravi prijatelj je ona osoba koja te drži za ruku, a dodiruje tvoje srce.

Laž je udobnija od sumnje, korisnija od ljubavi, trajnija od istine.

Možda Bog želi da upoznaš mnogo pogrešnih ljudi prije nego što upoznaš pravog i na tome ćeš mu, kada se to bude desilo, biti zahvalna.

Starost nema veze s tim koliko imaš godina, već koliko se staro osjećaš.

Osoba ne umire kada bi trebala, nego kada stigne.

Onaj koji čeka puno može očekivati malo.

Ništa se ne događa bez razloga.

Ne opiri se toliko. Najbolje stvari se događaju onda kada ih ne očekuješ.

Uvijek će biti ljudi koji će htjeti da vas povrijede, ali trebate nastaviti vjerovati, samo budite oprezni.

Ništa se ne događa bez razloga.

Ne opiri se toliko. Najbolje stvari se događaju onda kada ih ne očekuješ.

Uvijek će biti ljudi koji će htjeti da vas povrijede, ali trebate nastaviti vjerovati, samo budite oprezni.

Osoba ne umire kad bi trebala nego kad može. (Sto godina samoće)

Nijedan lijek ne liječi ono što radost ne može izliječiti. (O ljubavi i drugim demonima)

Mudrost nam dolazi kad nam više nije od koristi. (Ljubav u doba kolere)