Desanka Maksimović bila je srpska pjesnikinja, rođena 16. maja 1898. godine u selu Rabrovica kod Valjeva, a preminula 1993. godine. Glavni motivi njenih pjesama su ljubav i patriotizam. Njene pjesme su mladalačke i pune entuzijazma, a opet ozbiljne i osjećajne. Kaže se da se u pjesmama Desanke Maksimović najbolje vidi pevljivost srpskog jezika. Neke od njenih najboljih pjesama su: Predosjećanje, Strepnja, Proljetna pjesma, Opomena, Na buri, Tražim pomilovanje, Pokošena livada, Proljetni sastanak, Đačko srce, Krvava bajka, itd.

Pogledajte neke od njenih najzanimljivijih izreka.

Citati i izreke – Desanka Maksimović

Mislim da djeca i oni koji tek izlaze iz djetinjstva ne vole da povjeravaju starijima svoja osjećanja. Njima su njihove prve tajne lake i slatke i čini im se da bi razgovor o njima mogao poremetiti neku ljepotu.

Govori tiho. Ptice noćas blizu nas pjevaju i meni je žao da čuju kako u glasu nečijem ima suza.

Voljela bih da ne vjerujem da će mi srce za tobom proći kada budeš jednom otišao.

U ljubavi je najljepše da se sanja, čeka i da se čuva tajna. Ko nije prošao kroz to nije volio. Ko nije sposoban da se žrtvuje, da pregoreva nema dara za ljubav. Ko nije patio i plakao nije volio.

Sve na svijetu biva najprije klica, pa stabiljka, pa pupoljak, cvijet, i najzad plod. I pjesmama o ljubavi suđeno je da potamne, da prijeđu iz soprana u alt, da iz začaranosti, začuđenosti, strepnje i čežnje, prijeđu u sumnju, u prijekor, u tugu.

Najbolje se osjećam dok stvaram, ili bolje rečeno, dok se u meni stvara neka pjesma, dok pripremam neku knjigu.

Najlakše pišem kad pišem jezikom, rečenicom, svoga rodnog kraja.

Djeci poručujem neka ne hitaju časpre izići iz djetinjstva, i neka njihove prve ljubavi budu takve da bi hi smjeli povjeriti i mami i razrednom starješini.

Plašim se kad pomislim da će doći posljednja nedjelja našega druženja.

Da se nisam sordila već u djetinjstvu sa jezičkim blagom našeg jezika, ko zna da li bih ispjevala onolike meldoije slične melodijama kakve se čuju u prirodi. Bez moga djetinjstva ko zna da li bi bilo stvaralačko utočište, inspiracija, najprisniji životni prostor.

Djetinjstvo i ono što smo u njemu doživjeli zbilja je izvor svih naših snaga i inspiracija. Ljepotu kojoj smo se tada divili ne pomrači nijedna s kojom se poslije sretamo. meni nijedno more, nijedna ravnica ne mogu zamijeniti brda, niti mi ijedna rijeka i njen huk mogu pomračiti ljepotu gorskih potoka i njihov žubor. Riječima koje smo u djetinjstvu naučili najlakše se i najradije izražavamo.

Kako je ljubav u životu žena stvar važna, u djelu žene pjesnika ona je najčešći sadržaj, najsnažniji podsticaj na pisanje, najzahvalnija inspiracija. Prvo se piše o tome da se želi voliti, da je srce spremno da se preda; poslije se pjeva da se voli, da se pati; i najzad se sjeća da se jednom voljelo. Tako kroz cijelo stvaralaštvo žene pjesnika ljubav se provlači kao svijetla nit, kao trag suze. Uz osjećanje ljubavi kod mene se vrlo često vezuje osjećanje prolaznosti, žaljenje za mladošću.

Sve što mi se zbog tebe dogodilo, kao očarano živi u meni, i čini se, neće proći.

Spokojstvo koje pjesnik osjeća poslije ispjevane pjesme ima dušu dušu šumskog mira.

O kad bih mogla samo jednom ja nekuda iza brijegova pobjeći od sebe.