Aleksandar Sergejevič Puškin (1799 – 1837) je bio najveći ruski pisac i pjesnik romantizma kao i osnivač moderne ruske književnosti. Puškin je svoju prvu pjesmu objavio sa petnaest godina, još kao učenik, u časopisu „Evropski glasnik”. U njegova najznačajnija djela ubrajaju se „Evgenije Onjegin“, „Ruslan i Ljudmila“, „Kavkaski zatvorenik“, „Braća razbojnici”, „Boris Godunov“, „Cigani“, „Belnikove priče“, „Oda slobodi“…

Pogledajte neke od njegovih najzanimljivijih izreka.

Citati i izreke – Aleksandar Sergejevič Puškin

Što manje ženu volimo, to joj se više sviđamo.

Šta je slava? – Sjajna zakrpa na trošnoj odjeći pjesnika.

Ljubav je kapljica nebeske rose koju nebesa kanuše u blato života da mu zaslade gorkost.

Prezirati ljudski sud nije teško, prezirati vlastiti sud nemoguće je.

Lukavost još nije dokaz pameti. Ima glupana pa čak i ludaka koji su izvanredno lukavi.

Čitanje je najbolje učenje.

Kuda god bacim pogled – svuda bičevi i lanci, sramota zlokobnih zakona, nemoćne suze ropstva; svuda je nepravedna vlast.

Teško je voljeti, još teže ne voljeti, a najteže je naći voljenog koji te voli.

Navika nam je s neba dana, zamjena je sreće ona.

Čitanje je najbolje učenje.

Ne, neću ja sav umrijeti – duša će mi u svetoj liri nadživjeti prah i neće istruliti… I dugo ću biti drag narodu zato, što sam lirom budio lijepa osjećanja, što sam u mom okrutnom vijeku proslavio Slobodu i tražio u cara milosti za one koji su dopali nevolje.

Ne prodaje se nadahnuće, ali se rukopis može prodati.

Dva osjećanja su nam divno prisna – u njima srce stiče hranu – ljubav prema svom ognjištu i ljubav prema grobovima predaka. Na njima je od pamtivijeka, voljom samog boga, zasnovana čovjekova samostalnost, zaloga njegove veličine.

Boj se, tuđinska vojsko! Krenuli su sinovi Rusije; diglo se i staro i mlado, jure na one što su se drznuli, a osveta im je zapalila srca.

Teško zemlji ako su samo rob i laskavac bliski prestolu, a nebom izabrani pjesnik ćuti, oborivši oči.