Genetskim analizama naučnici otkrili istinu o legendarnom Jetiju

29/11/2017, 17:37

Genetskim analizama naučnici otkrili istinu o legendarnom Jetiju

Tim naučnika analizirao je uzroke navodnih ostataka Jetija, kako bi konačno razbili neke mitove i utvrdili o čemu je zapravo riječ.

Priča o Jetiju, saskvoču, odnosno čovjekolikom dlakavom biću koje živi na Himalajima stara je mnogo vijekova. Čak je i Edmund Hilari, prvi alpinista koji je osvojio Mont Everest, posvjedočio da je video velike otiske stopala dok je osvajao najvišu tačku na planeti. Alpinista Erik Šipton je 8. novembra 1951. godine u snijegu otkrio u jasne otiske ogromnih stopala na visini od 6.000 metara. Tragovi su bili dugi oko 33 centimetara, na osnovu čega je Šipton zaključio da je stvorenje koje ih je ostavilo bilo visoko oko 2.40 metara. Njegove fotografije izazvale su veliko zanimanje svjetske javnosti.

Da li jeti postoji?

Otkrivanje identiteta Jetija je u posljednjim decenijama bilo veoma kontroverzno. Izolacija i misterija planinskih predjela centralne Azije bile su dovoljne da se razvije mašta kod brojnih istraživača i biologa, u pokušaju da otkriju pravu istinu. Neki od njih tvrdili su da su, tokom istraživanja, naišli na neke dokaze da jeti uistinu postoji. Uz to, dosad se u javnosti nekoliko puta pojavio navodni autentični snimak jetija u brojnim zabačenim predjelima planete. Jeti, saskvoč ili bigfut, snježni čovjek, a u Rusiji alma, ovo čovjekoliko biće navodno je viđeno kako u planinskim predjelima, tako i u ruskim stepama i zabačenim dijelovima krajnje sjeverne Amerike.

DNK analiza jetija

Prethodna istraživanja navodnih uzoraka Jetija sugerišu da je u pitanju prastari polarni medvjed koji je nekako preživio u predjelima Himalaja. Drugi naučnici, poput Tenzinga Norgeja, smatraju da je u pitanju zasad neotkrivena vrsta čovjekolikog majmuna, odnosno primata.

Sada, tim je odlučio da testira devet uzoraka pronađenih na Himalajima i Tibetu uz pomoć moderne genetske analize, ne bi li utvrdili njihovo porijeklo. Svi predmeti, uključujući i kost, zub, kožu, dlaku i izmet, navodno su pripadali upravo Jetiju.

Međutim, DNK analiza pokazala je da je jedan od uzoraka zapravo pripadao običnom psu, dok su drugih osam uzoraka pripadali trima vrstama medvjeda: azijskom mrkom, himalajanskom smeđem i tibetanskom smeđem medvjedu.

Iako je analiza pokazala da pronađeni uzroci ne pripadaju jetiju, lovci na ovo biće i dalje nisu obehrabreni, a vodeći se time da je prevelika slučajnost da priče o neobičnom dlakavom čovjekolikom stvorenju postoje u različitim dijelovima svijeta, nastavljaju svoju potragu.

29/11/2017, 17:37