Nikolaj Velimirović – Citati i izreke

Nikolaj Velimirovic

Nikolaj Velimirović je novokanonizovani srpski svetitelj. Bio je episkop ohridski i žički, istaknuti teolog i filozof, takođe i govornik, pa zato nosi nadimak Novi Zlatousti. Još kao mlad obolio je od dizenterije, i zakleo se, ako preživi, da će posvetiti svoj život Bogu.

Pogledajte neke od njegovih najzanimljivijih izreka.

Citati i izreke – Nikolaj Velimirović

Tri su glavne vrline: vjera, nada i ljubav. Vjera u Boga. Nada u vječni život. Ljubav prema Stvoritelju i stvorenjima.

Davanje je izraz onoga što smo.

Ono čega se bezbožnik boji, ono će ga i snaći.

Ako sam pozvan da se branim ja ću ćutati, ako sam pozvan da branim istinu, ja ću govoriti.

Vjera nam treba da bi se mogli nadati, nada da bi mogli živjeti, a ljubav da bi mogli kao kulturan narod živjeti.

Bog nije stvorio ljude za pogibiju, nego za spasenje. Ima li baštovana koji, sijući povrće, želi da mu se povrće sasuši i propadne? Jednu želju Bog ima: da se svi ljudi pokaju i od zla povrate.

Drži vjeru pošto-poto. I čekaj dok ljubav iz vjere ne nikne. Izgubiš li ljubav, izgubio si mnogo, izgubiš li vjeru, izgubio si sve.

Kad sam bio dječak vjerovao sam u Boga, ali sad ne moram da više vjerujem, jer znam da Bog postoji.

Svako može biti prorok. Onome što zlo radi reci da će zlo proći, a onome koji dobro čini da će biti nagrađen, pa nećeš nikada pogriješiti, jer je to vječni zakon prirode. Jer nikada u istoriji zlo nije ostalo nekažnjeno, niti dobro nenagrađeno.

Vjera čovjekova nije drugo nego otvaranje vrata duše i dopuštenje Bogu da uđe!

Od mnogih koji jure za bogaćenjem čućeš ovakvo opravdanje: „Kad se obogatim, moći ću činiti dobra djela!“ Ne vjeruj im, jer obmanjuju i tebe i sebe.

Koje su dvije zle stvari o kojima ljudi najradije razgovaraju? Tuđi grijeh i svoja pobjeda.

Zavidi li ko gubavome? Ne zavidi. Zašto onda poneko zavidi zlome, kad je zlo veća bolest od gube? Guba je bolest tijela, a zlo je bolest duše.

Zalud je bure od najskupljeg drveta, ako se u njemu drži ukislo vino.

Zalud usta puna molitve ako je srce prazno.

Što više slasti, to je manje slatko; što više gorčine, to je manje gorko.

Lijenost je jedan od smrtnih grijehova, jer umrtvljuje dušu u čovjeku.

Niko mi od ljudi ne može učiniti zlo ako u meni nema ranjivo mjesto.

Kao što se svijeća od svijeće pali, tako i dobro djelo od dobrog djela.

Carstvo bez krune, država bez vojske, zemlja bez žene, bogatstvo bez novca, mudrost bez škole, kuhinja bez mesa, molitva bez prestanka, veza sa nebesima bez prekida, slavopoj Hristu bez umora, smrt bez žaljenja — to vam je Svijeta gora.

Od svih grijehova blud je najizrazitiji i najpotpuniji satanizam. Blud je direktniji i najbliži put pomračenja uma. Blud je kao otrovni mikrob što cijelu dušu pretvara u trulež.

Komentar(a)

Vaša email adresa neće biti objavljena.
Sva polja su obavezna*