Borislav Pekić – Citati i izreke

Borislav Pekić

Borislav Pekić bio je akademik, demokrata, i prije svega jedan od najvažnijih srpskih pisaca 20. vijeka. Iako je prvi roman objavio tek u 35. godini, Borislav Pekić ostao je zapamćen po romanu „Zlatno runo“ koji se često poredi sa najznačajnijim djelima svjetske književnosti.

Pogledajte neke od najzanimljivijih izreka Borislava Pekića.

Citati i izreke – Borislav Pekić

Kad čovjek ostane u mraku, ne traži onoga ko je ugasio svijeću, nego drugu svijeću.

Ono što mora da bude nije nesreća. Nesreća je samo ono što ne mora biti, a ipak se dogodi. Nesreću uvijek izazivaju ljudi. Priroda vlada onim što biti mora.

Sigurnost je samo pobjeda jedne vjerovatnoće nad drugom i ništa više.

Ništa nije neizbježno. Sve je neizvjesno.

Budućnost će ili biti kao sadašnjost, pa nas neće trebati, ili će se od nje razlikovati, pa nas neće razumjeti.

Čovjek se nikad ne pita za uzroke dobrih stvari koje mu se dešavaju. Zanimaju ga samo uzroci rđavih.

Treba gledati pravo. Jer da se htjelo gledati iza sebe, dobili bismo oči na potiljku. Treba ljubiti zemlju djece svoje, a ne djedova svojih. Jer čast neće zavisiti od toga odakle dolazimo nego kuda idemo.

Čovjek zaista umire. Zato se smrti i plaši. Jedino je živo biće koje od smrti zazire. Jer, samo za njega smrt je konačan nestanak.

Ekonomski prosperitet je destruktivan. Daje ljudima vremena da izmišljaju sve nove potrebe i nove želje.

Čovjek je zavisan od razuma kao bolesnik od bolesti koja ga ubija.

Neznanje rađa gordost; gordost rađa neznanje.

Budućnost će ili biti kao sadašnjost, pa nas neće trebati, ili će se od nje razlikovati, pa nas neće razumjeti.

Na ovom se svijetu može biti samo na gubitku.

Prestao je vječni rat prirode i čovjeka. Čim je shvatio svoju moć, čovjek se prema prirodi počeo ponašati kao prema slučajnoj i nesnosnoj rogobatnosti u uređenom poretku vještačkih stvari, u svijetu vlastitih proizvoda, koji bi, inače, bez prirode bio savršen.

Čovjek je fragment prirode, a ne vlastite istorije. Prije njegove pojave priroda se iskazuje kao sistem nenarušene ravnoteže. Pojavom čovjekove inteligencije situacija u prirodi se mijenja.

Komentar(a)

Vaša email adresa neće biti objavljena.
Sva polja su obavezna*