Artur Šopenhauer – Citati i izreke

Artur Sopenhauer

Artur Šopenhauer (1788-1860) je bio njemački filozof idealist, klasični predstavnik pesimizma. Učio je, da je volja osnova svega, kao i da je volja vječito nezadovoljena i zato je život beskrajna patnja a ovaj svijet najgori mogući svijet. Neka od njegovih najvećih djela su: Svijet kao volja i predstava, Metafizika lijepog, Metafizika polne ljubavi, O stilu i pisanju, O geniju… Najveći uticaj je imao pred kraj svog života i poslije smrti.

Pogledajte neke od njegovih najzanimljivijih izreka.

Citati i izreke – Artur Šopenhauer

Bogatstvo je nalik na morsku vodu; što je više pijemo, to smo žedniji.

Taština je moj omiljeni porok.

Ljubomora se uvijek rađa sa ljubavlju, ali ne umire uvijek sa njom.

Ko je pametan, taj će u razgovoru manje misliti na ono o čemu govori, a više na onoga sa kim razgovara. Ako tako bude činio, može biti uvjeren da neće reći ništa zbog čega bi se kasnije mogao kajati.

Ma kako čvrsto ljudi bili povezani prijateljstvom, ljubavlju ili brakom, sasvim pošteno svaki na kraju misli ipak samo na sebe i možda još na svoje dijete.

Budala trči za užicima života i shvata da je prevarena. Mudrac izbjegava nevolje.

On je vrlo nedruštven, to gotovo već znači: On je čovjek velikih sposobnosti.

Da bi se priznala tuđa vrijednost, treba imati sopstvenu.

Najveća je od svih ludosti – žrtvovati svoje zdravlje, ma šta to bilo; zbog sticanja imovine, zbog napredovanja u službi, zbog učenosti, zbog slave, a da o toj slasti i kratkotrajnim užicima i da ne govorimo. Šta više, zdravlju treba sve podrediti.

Ko je okrutan prema životinjama, ne može biti dobar čovjek.

Prijatelj svih nije ničiji prijatelj.

Sudbina miješa karte, a mi igramo.

Duvamo balone od sapunice što duže možemo i što veće možemo , iako dobro znamo da će se raspršiti.

Da je čovječanstvo oduvijek bilo razumno, istorija ne bi bila dugačka hronika gluposti i zločina.

Zašto su obični ljudi tako društveni i prilagodljivi? Zato što lakše podnose druge nego sami sebe.

Kao što je ljubav prema životu zapravo samo strah od smrti, tako i društvenost ljudi zapravo nije direktna; ona se, naime, ne zasniva na ljubavi prema društvu, nego na strahu od samoće.

Zdravlje nije sve, ali bez zdravlja, sve je ništa.

Malo ima stvari koje će ljude više odobrovoljiti nego kad im ispričamo veliku nesreću koja nas nedavno snašla.

Komentar(a)

Vaša email adresa neće biti objavljena.
Sva polja su obavezna*